Ni ta (u) ’m eņtš kuod jūr sānd, nei āt vonnõd vaktid jūs. Tämmõn äb uo vond aigõ māz (õ) ēțõbõks, ta um ama ie kleitõks laššõn ma’ggõm. Un ku ta ni um kuodaj tund klu’bst, siz ta (u) m siend lemdõ voltõ un siz ta um lassõn sie suormuks sie lem vollõ sizzõl un ta um pand vierõ. Nei ni tuļ täm izand kuodaj un kītiz, ku sīds un se eņgļõz sie knaš kleitõks, sīd puol tuļ. Nei se izand um tǟdõn siedõ, lieuvdõn siz suormuks sie lem vollõ koušõst. Ta (u) m kītõn: “Se um min suormuks!” Ne at irgõnõd votšõ tūgõruškõks ne knaššõd kleitõd. Nei ka izand lekšti päp jūr tūgõruškõks un paņ salōlatõm un ni voļ täm jemand. Un knaššõ ne jelisti eņtš lōlatõb sizal. Ni ta sai tiedõ (!) , ku se (u) m sūrst kȭrdast, ni voļ vägi lušt izandõn. (362) PZ-2